21/10/2015

Sve počinje i sve se vraća ljubavi.
Kao neiscrpan izvor prožima čitav svet, i ima je dovoljno za svako biće na planeti, ali ipak, prihvatamo njeno odsustvo.
Prihvatamo poslove u kojima se ne osećamo dobro, prihvatamo partnere, veze i odnose koji nam ne prijaju i ne vode razvoju našeg bića.
Prihvatamo bolesti, koje su zapravo samo simptomi da nešto unutar nas samih ne štima.
I sve to pod izgovorom da je nepromenljivo, nerešivo i neizlečivo, ili možda prihvatajući to kao još i dobru opciju ("čega sve ima, dobro je i ovako, može biti mnogo gore").
I u sve ove zamke upadamo iz nedostatka ljubavi prema sebi.
Da, jedna od najvećih i najvažnijih stvari u našem životu jeste ta da moramo voleti sebe, u potpunosti.
Najpre da objasnim, da pod pojmom ljubavi prema sebi, ne podrazumevam sebične činove i verovanja da smo posebni, bolji i na višem nivou od drugih ljudi, već da smo, baš kao i svi ostali, na svoj način posebni i jedinstveni, a opet deo celine, da smo svi jedno.
Ljubav prema sebi ne znači da "slepo/korigovano" vidimo svoj odraz u ogledalu ili "zamagljeno" gledamo i veličamo svoju prošlost.
Ljubav prema sebi znači videti sve, onako kakvo istinski jeste, a sebe ipak voleti.
Ljubav prema sebi znači stati ispred ogledala i videti svoje "krofnice" na pojasu, grbicu na nosu, razmak između zuba i/ili retku kosu, ali ne sa kritikom i osudom, već nežno, sa znanjem da nas upravo to čini posebnim.
I da opet, kao i svaki put, ima rešenja čak i ukoliko nešto želimo da promenimo, ali uvek je to važno učiniti iz ljubavi i zbog ljubavi, a ne iz straha (iz ljubavi prema svom telu menjamo navike, a iz straha se iscrpljujemo gomilom bzih i kratkoročnih dijeta).
Ljubav prema sebi znači pogledati u svoju prošlost, i videti svoje "greške" i boli, ali ne sa osudom, mržnjom, konstantnim kriticizmom, zameranjem ili onim svima dobro poznatim "bolje da sam ovako, ili trebalo je onako", nego sa ljubavlju i zahvalnošću, jer one su samo odraz našeg unutrašnjeg nemira i nezadovoljstva, znak da nešto treba promeniti. One su lekcije koje nas uče i razvijaju, i pokazuju na kom smo mestu bili tada, a gde smo upravo sada.
Ovaj put nije uvek lagan i može biti i dug, ali svako od nas to može, samo je stvar odluke...
Treba sebe staviti u fokus i biti nežan prema sebi.
A onda, jednom, kada zavolimo sebe, otvaraju nam se vrata nekog novog, predivnog sveta, u kome vladaju ljubav, mir i harmonija. U kome privlačimo ono što želimo i imamo ono što trebamo... U kome živimo svoju svrhu i uživamo i radujemo se tome.
Za početak preporučujem da sebi postavite pitanje - Volim li ja sebe, ili mi je uvek potrebno još malo za to?
Odatle možete krenuti, jer to vam je dragi moji orijentir po pitanju ljubavi prema sebi.
A nakon toga vas izazivam, da promenite ugao gledanja.
Uzmite list papira, stavite fokus na ono što vi na sebi smatrate lepim i pozitivnim, i zapišite to.
Zapišite sve čega se setite, do najsitnijih detalja, svaki deo tela i/ili svaku svoju karakteristiku, naviku... koju volite i cenite kod sebe.
I svakodnevno je čitajte i dopisujte nove.
Neka ovaj izazov traje makar mesec dana, a naravno, po želji i duže.
I sami ćete videti šta će se vremenom dogoditi.
Mi smo kreatori sopstvenog života, iskoristimo to.
Volim vas,
Martina
Comments